Udruga ima 925 članova od kojih 307 koristi štap ili štake, a 73 koristi invalidska kolica. Stanuju u Bjelovaru, Čazmi, Garešnici, Zrinskom Topolovcu, Rovišću, Gornjim Sredicama, Novoj Rači, Tuku, Žabjaku, Narti, Kraljevcu, Ždralovima, ...

Cilj nam je:

• - Poboljšati mobilnost odraslih osoba i djece s tjelesnim invaliditetom
• - Omogućiti obilazak nepokretnih i slabo pokretnih članova radi pružanja savjeta i osobne pomoći
• - Osigurati prijevoz osoba s tjelesnim invaliditetom do liječnika i bolnice te do institucija koje pružaju javne usluge
• - Osigurati prijevoz djece s tjelesnim invaliditetom do škole i natrag
• - Osigurati prijevoz osoba s tjelesnim invaliditetom na sportska natjecanja, izlete i susrete

Očekujemo suradnju i partnerstvo s Gradom Bjelovarom, Bjelovarsko-bilogorskom županijom, gradovima Čazmom i Garešnicom te pripadnim općinama.

Novčane priloge možete uplatiti na poseban račun Udruge tjelesnih invalida
2402006-1500020301, ERSTEBANK
Poziv na broj:

UDRUGA TJELESNIH INVALIDA BJELOVAR
43000 Bjelovar, I. Gundulića 1, www.utib.hr
GSM: 091/582-3727, Tel/fax: 220-004


Ovdje možete preuzeti letak u .pdf formatu
NABAVA KOMBI VOZILA S PODIZNOM RAMPOM

Počelo je počelo. Naša dječica još malo pa će biti sa svojim vršnjacima svakodnevno. Uz obavezan školski pribor na rasporedu je odjeća za naše mezimice. Može se prijmetiti kako su kreatori trenutne mode upravo hit crtići ili pak mini-teen serije. Definitivno je „out“ biti odjevena u teške brandove kao naprimjer Armani, Dolce Gabbana, Gucci, Fendi, Prada... to je pomalo ofucano i nedostupno svakodnevnom odijevanju školaraca. Važno je biti naglašena princezama, winx-icama, mini maus-icama, hello kitty i pretty kitty slikama. Uglavnom, „in“ je imati umiljatu svjetlucavu macu s mašnom u bilo kojem obliku. Za malo veće curke trenutno je najaktualnija, šareno obučena plavokosa Hannah Monatana. No viši razredi osnovne škole pohrliti će za elegantnijim stvarčicama. Ženskice u veličinama 152 i više žele biti kao na naslovnici Vogua koji je nedavno naglašavao silutete s dugokosim manekenkicama na sivo-šatiranoj podlozi kakvu smo i mi nosili vrlo često. Osim toga, crno-bijeli chanel uzorak se traži, bilo kao kombinacija cijelog izgleda ili samo kao motiv.  Rujan i listopad donose u garderobu smeđu u svim nijansama i opet, ove sezone je vrlo aktualna zbog pomanjkanja ideja i recesije. Tako da se opet očekuje smeđa kombinacija obuće i jakne, možda uz koji leopard detalj. Iako je jesen pred nama, naglasiti ću bijelu i boju šampanjca jer je na majici obavezna kao pozadina. Tu je i razmaženi stil Betty Boop s užim, nabranim i čipkastim detaljima. Nabrano, mašne, resice, cirkoni, remenčići – sve to je poželjno na majicama ili tunikama i lako se kombinira.

Vrtićka populacija nositi će pretežito pamučne majčice i tunike u jakim ružičastim tonovima. Predlaže se i ljubičasta u kombinaciji s mišije sivom. Neizostavne su i traperice/farmerke/rabatinke koje ipak nisu jednostavne kao prije. Često su gužvane na području prepona i imaju cvjetiće i/ili cirkone. Ipak, tajice su i ovog rujna obavezne. Najviše zbog toga jer su aktualne idalje puf-tunike s već prije spomenutim slikama. Tonovi na slikama moraju biti jaki, blješteći i usklađeni s obućom. Najbolja pak kombinacija bi bila, ako uspijete naći, tajice s uzorkom traper materijala i to u svim nijansama. Tu se već dotičem i starijih osnovnoškoliki. One obavezno moraju u svojoj garderobi imati i crne i sive tajice i cool tunike sa ženskim likovima. Idealna kombinacija je tajice, suknjica sa čipkom ili traper suknja i jednostavnija pamučna majica sa ženskim likom i/ili kapuljačom.

Za dan tjelesnog odgoja preporuča se siva ili ljubičasta pamučna trenirka izvezena sa svjetlucajućim motivima i porukama: Princess, Miss, Love...

Obuća je jednostavnija i mora pratiti cijeli sadržaj dnevnog looka. I, nemojte pretjerivati s motivima.... ako je na majici cirkonasta mica-maca to je dovoljno, obuća treba biti samo bojom usklađena, bez dodatnih slikica i detalja.

I, naravno, sve to košta... knjige, nova torba, pernica i ostala oprema. Zato, u biranju odjeće nećete pogriješiti ako se oslonite na ponudu već u samom centru Zagreba: Nama (Robne kuće Ilica i Kvaternikov trg). Cijene su prihvatljive, a konfekcija nadasve aktualna i kvalitetna.

I, kao kreatorica zagrebačke dječje mode, a i mama mogu primjetiti kako naša djeca itekako znaju što i kada žele nositi. A modu diktira televizija, grupa i razred. Stoga, roditelji, važno je ipak odvojiti vremena i proći povoljnije, a ugoditi našim fensicama s kvalitetnim i posebnim komadićima odjeće.

Iako je zabrinutost sasvim razumljiva jer se ipak radi o najpopularnijem rock bendu na svijetu, mjesta za paniku nema jer se turneja pa i koncert u Zagrebu održava prema rasporedu. Naime, neki šaljivi haker je upao u račun kontroverznog frontmena benda i izazvao nepotrebnu paniku napisavši da se turneja otkazuje. Srećom, vijest je neistinita i jedino što bi svakog ljubitelja ovog megapopularnog benda trebalo mučiti jest kako doći do svoje ulaznice na vrijeme.

Fan pit je odavno rasprodan no ulaznica još uvijek ima u prodaji a mogu se kupiti na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima i to po slijedećim cijenama: PARTER/TRIBINE: 299 KUNA LOŽE: 499 KUNA

Imam kolegicu koja ništa ne vjeruje muškima. Svakome provjerava mobitel. Zadnjeg momka je pratila dva mjeseca po gradu a skužio ju je tek kad mu je uradila generalni čeprk po mobitelu. Više nije s tim momkom, ali je zato smršavila 6 kila i izgleda ekstra. I opet bi kaže, virila u mobitel, samo da ima kome.

Druga kolegica  svakodnevno prati momka s kojim je u vezi, no ova želi smršavit 12 kilograma. Dok se njen momak odmara ona prati curu od svoga brata (nije u vezi sa bratom, da ne ispadne sad da prati samu sebe).

Trećoj je momak zbog sličnih razloga postao alpinist te otišao na ekspediciju u Peru. Prestala je sa pratnjom tek na 5500 metara nadmorske visine. Vratila se u Hrvatsku i usprkos ozeblinama se ne predaje. Izgubljena bitka za nju ne znači i izgubljen rat. Upisala je planinarsku školu, tečaj slobodnog penjanja, radi kondicione vježbe dvaput dnevno, i sjedeći u zamrzivaču vježba cirkulaciju za slijedeću ekspediciju.
One sve i vlastitim primjerima brane tvrdnju da je ljubomora dobra za zdravlje (veze).
Kažu mi da ni meni ne bi škodilo da malo više šetam po gradu umjesto što samo kopam po mobitelu i e-mailu svoga momčića.

Da li vi čeprkate po mobitelu svoga partnera? Virite li u poruke? Vjerujete li vi svome partneru uopće? Don Jure je jednom izjavio da je mobitel ispao vragu iz vriče.

Mobiteli su uništili čitavu romantiku. Prije, kad se išlo u kurbaluk, trebalo je pješačit 9 kilometara po snijegu do susjednog sela i planirat to danima, a sad ono: "Di si?" I ako ne odgovoriš na tu kreativnu poruku u roku keks, još se dotični uvrijedi. Pa namah šibne svoj kreativno osmišljen sms drugoj zainteresiranoj. Eto! Ali, čula sam i za jedan slučaj kreativne upotrebe mobitela! U Dubrovniku je prije 5 godina jedna djevojka ispravno shvatila čemu služi vibracija...
Jedna je tako išla na facebooku pratit šta joj momčić radi kad ona ne gleda. Satima je provodila vrijeme na računalu proučavajući sve aktivnosti. Nije više imala vremena za viđat momka ali je zato bila sigurna s kim se dopisuje. U međuvremenu se ohladila od momka ali se debelo navukla na facebook.

Zaključak sa terena: tehnološko špijuniranje je fizički manje zahtijevno ali tradicionalno je generalno zdravije.

Za e-ćakule sastavila Danica Čvorović

"Znaš. Sinovi se prave ujutro rano, a kćeri navečer", - zapanjio me svojom konstatacijom jedan moj oženjeni prijatelj. Odmah sam se sjetio kraja srednje škole kad smo mi dečki "učeno" razglabali o onim stvarima. Sjećam se kako je jedan moj školski kolega tada rekao: "Ako sa njim budeš ubadao više desno, dobit ćeš sina, a ako ga daš malo ulijevo, dobit ćeš kćer!".

Ova zadnja konstatacija, za žene vrlo uvredljiva, koliko ja primjećujem, je nažalost u stvarnom životu vrlo prisutna. Primjećujem to svugdje: u tramvaju, na ulici, u parku... Na žalost, jedan veliki broj nas dečkiju razmišlja u ovim okvirima. Žensko čeljade služi utaživanju naših muških potreba. Govorim o jednom velikom broju slučajeva, a ne o svima! Pritom ne razmišljamo o tome da  je na drugoj strani ljudsko biće, nečije dijete koje možemo povrijediti, i u čiji odgoj su roditelji uložili jako puno ljubavi i pažnje.

Kako sam se profesionalno bavio i bavim  i bračnim i obiteljskim savjetovanjem, te radom s mladima, ovdje doneseno moje razmišljanje ima stvarno životno uporište.

Prije dosta godina, još sam bio student, jedna mi je djevojka rekla otprilike ovo: " Znaš, kad sam ja bila u srednjoj, sve su cure u mom razredu izgubile djevičanstvo i meni je to bila velika sramota što ja nisam, pa sam se i ja htjela toga riješiti. I učinila sam to. Nisam sa tim tipom ništa posebno htjela, osim toga da se toga riješim. Bilo mi je vrlo bolno, jako me boljelo. Ali, drago mi je da sam to obavila".

Zašto navodim ovaj primjer? Iz njega se vidi da djevojka svoje prirodno stanje smatra sramotom. Da razdjevičenje izabire obaviti s osobom koja joj ništa ne znači.

Neću ovdje moralizirati, jesu li seksualni odnosi u toj dobi srednje škole u redu ili nisu. Ono što ću reći je da bi prvi spolni odnos trebalo obaviti s osobom kojoj se vjeruje i koju se voli. Nikako sa nekim koga ne poznajete dovoljno i s kime niste osjećajno vezani. To podjednako važi i za dečke i cure. Spolni akt obavljen prvi put s nepoznatom osobom može donijeti i neugodna iskustva, kao ovoj gore djevojci. Isto tako i dečku. Što ako dečko ne bude na visini zadatka prvi put? Ženska osoba ga svojim komentarima itekako može iznerediti. O tome su napisane knjige, pa neću trošiti riječi na to.

Poznato je iz psihologije da curama treba neka osjećajna žica da se upuste u spolni čin. Mada kad gledam ponašanje tih srednjoškolki na ulici i kad pričam sa kolegama, ne znam koliko su psiholozi u pravu. Imam osjećaj da današnje cure gore prostače od dečki. Gdje sam ono stao? A, da. Moje skromno mišljenje je, da bi u ovom vrlo promiskuitetnom vremenu, i dečki trebali živjeti po ovim postulatima. Nije normalno da jedan dečko prije braka ima odnose sa tolikim brojem ženskih osoba! I može mi govoriti što tko hoće o tome. Današnji srednjoškolci već imaju odnose sa preko 2-3 osobe!!

Postavljam vrlo ozbiljnu tezu da muška osoba koja je imala seksualne odnose sa dosta partnerica ima ozbiljnih psihičkih teškoća i da u biti ne voli i ne poštuje ženske osobe.

Živimo u takvom svijetu da se nekomu tko je spavao sa na desetke žena plješće, a nekomu tko je primjerice imao jednu, ismijava ga se. Onaj tko je imao više, veliki je zavodnik i ljubitelj žena! :  A onaj koji nije, je šonjo! Držim da tomu nije tako. Kako netko može voljeti žene, kad mu od desetaka tih žena s kojima je spavao niti jedna nije dobra da bi se trajno za nju afektivno vezao. Držim da takva osoba zapravo mrzi žene, a rezultat takvog ponašanja vrlo često se može naći u najranijem odgoju i odnosu majke prema sinu (ali o tome ne bih sada... to bi bila tema za sebe). Takva osoba ženu shvaća samo kao "rupu i ono oko te rupe". Nažalost.

Takva osoba nikada neće biti sposobna za jednu zdravu bračnu vezu, niti će svoju ženu poštovati i voljeti kako bi trebao.

Poznato mi je kako se dečki odgajaju u patrijarhalnim sredinama kod nas. Dečke se potiče da imaju cure, plješće se njihovim odnosima, otac će ako je potrebno sve ukućane istjerati vani kako bi mali doveo curu. Za cure važi obratno. U tome je skriveno to naše licemjerje. Kćer baš ne bi dali olako nekom mulcu, ali ćemo rado potaknuti sina da nagazi onu tamo (koja je također nečija kćer). Razmislimo malo o tome.

Postavljam tezu:  Seksualni čin mora poštivati osobu cjelovito.

Ne djelomično. Mislim da ovo pravilo treba važiti za oba spola podjednako i da tomu treba težiti. Poznavanje osobe dovodi i do veće odgovornosti, a nepoznavanje vrlo često do neodgovornosti, odbacivanja začeća, osobe i sl.

Dobro, to smo apsolvirali. Idemo malo na starije dečke. Uvijek me iznenadi kako moji prijatelji, kolege, poznanici, kada se priča o "onim stvarima", slabo znaju o tome. Svi znaju tehniku zadovoljavanja žene, kako to obaviti, kako ta "stvar" izgleda na vani... Ali, o načinu funkcioniranja te "stvari" nemaju blage veze. Niti ih zanima, što je najgore. Njima je važno da oni to znaju "delati" i da je ona zadovoljna.

Postavljam tezu: Vrlo je važno da dečko dublje poznaje način funkcioniranja "te ženske stvari". Da poznaje menstrualni ciklus žene, način na koji dolazi do oplodnje (ne površno!!!), plodne i neplodne dane. Većina mojih prijatelja o tome nema blage veze. Ne bih imao ni ja, da me nije zanimalo. Ja sam se prvo dao na literaturu, a onda na praksu. A oni su prvo svladali tehniku, a od literature su odustali :lol:

Smiješno mi je kad neki od njih vele da koriste kondome tijekom spolnih čina uvijek. Kad bi znali za plodne i neplodne dane, kondom im uopće ne bi trebao. I uštedjeli bi novce.

Primijetio sam da duge veze često pucaju.

Postavljam tezu da duge veze nisu dobre.

Zašto je tomu tako? Zato što čovjek treba uvijek nove podražaje u životu. Dakle, našao si curu. Lijepo ti je sa njom. To je novi podražaj. Svaka veza nakon nekoga vremena, ako se oko nje ne trudi, dođe u zasićenje. Mislim da je danas idealna dobna granica za ženidbu dečkiju između 25. - e i 30.- e godine. Sve poslije 30 je skoro, pa piši propalo. Takvim osobama nedostaje volje za kompromise, kompliciraniji su, samodostatni... Kad pričate sa takvim osobama i pitate ih kako to da se nisu oženili, iznalaze sto razloga. Jednom je moj otac rekao da bi on to sve po sili zakona oženio :lol:

Dakle, nakon kvalitetnog hodanja i veze treba novi podražaj, ukoliko ne želite da se veza raspadne. Takav podražaj je ženidba, potom novi podražaj u vidu djece, pa onda unuci... S dolaskom djece u bračnu zajednicu, prebacuje se težište sa partnera na dijete. Partneri nisu više zaokupljeni sobom koliko s djetetom i dijete svojim ponašanjem neprekidno stvara te nove podražaje i čini život partnera dinamičnijim. No to je tema za jedno drugo promišljanje, koje ću također napraviti, jer sam se bavio bračnim savjetovanjem.

Pravilo za sva vremena: Ženska osoba je također nečije dijete. Dijete u koje je uloženo puno ljubavi, truda i pažnje. Ako ne mislite ozbiljno, nemojte se ni petljati u to. Radio sam i ja te greške i povrijedio nekoliko osoba. Danas, kad sam imam kćerkicu, često mi to prođe kroz glavu. Ima jedna rečenica u knjizi "Mali Princ": Čovjek je zauvijek odgovoran za ono što je pripitomio. Samo što nas malo o tome razmišlja.

Prije dvije-tri godine, od jednog dobrog poznanika čujem vic o ženama: Znaš, žena se sastoji od rupe i onog oko nje!"

Reklamne kampanje za Durexove proizvode, a posebno kondome često namjerno provociraju gledatelja te na taj način doprinose širenju poruke o važnosti zaštite tijekom spolnog odnosa. No u ovom slučaju očito je da su se nacionalne komercijalne televizije postavile moralne vertikale društva.

U prilog tome govore i njihova objašnjenja za pomicanje termina emitiranja. Tako primjerice s Nove TV poručuju kako «nažalost spotovi od Durexa više propagiraju seks od same zaštite» te se pozivaju na Pravilnik o zaštiti maloljetnika.

RTL je pak odigrao na kartu Zakona o elektroničkim medijima te odredbe koje «pozivaju sve medije da štite djecu i maloljetnike od neprimjerenih sadržaja». Sporno im je i to što se o zaštiti u novom spotu govori kroz propagiranje užitka?!?

«U moru reklamnog sadržaja koji više ili manje eksplicitno igraju na kartu seksualnosti, a da za to nemaju neko kreativno utemeljenje, kao što su reklame za sladolede, osvježavajuće napitke ili parfeme, mislim da novi reklamni spot za naš «Fetherlite Ultima» zaista spada u red vrlo pristojnih Durexovih spotova», izjavio je Tomislav Đurica, direktor SSL Internationala za Hrvatsku dodavši kako je spot radila renomirana reklamna agencija McCann.

U društvu u kojem mladi misle da sve znaju o seksu a zapravo sve češće potpuno needucirani i bez zaštite ulaze u spolne odnose, gdje seksualna edukacija zapravo ne postoji ali je zato seks u najrazličitijim formama dostupan na svakom koraku, Durexova nova reklama je zapravo smiješno nevina.

Nesumnjivo volim pse. Ne volim mačke. Ajmo ovo drugo. Zašto ne volim mačke? Ne volim ih zbog sebičnosti. Zbog indiferentnosti. Kad su male vrlo su slatke mice - mace. Ali gdje sa njima kad odrastu? Niti su mi više simpatične, niti mile. :lol: Jedna od najogavnijih slika iz životinjskog svijeta mi je ona u kojoj mi se debela olinjala mačka uzdignuta repa približava da se očeše o moje noge. Najgore mi je ako se tada zateknem u tuđoj kući u kojoj se moram ponašati po protokolu bontona. Moram se ljubazno smiješiti, umilno izgovarati kako mi je to najljepša maca koju sam u životu vidio. A najradije bih je uhvatio za rep, pa je odnio van svoga vidokruga, van svoga vremena, van svoga postojanja. A kad mi ljubazna gazdarica nudeći mi je, stavi takvu macu u krilo, a potom mi ponudi, komadić kolača i kavu , mome beznađu i očaju nema kraja. Dlake, ono mačje predenje, uski mačji pogled i njeno zadovoljstvo što sam ja njena svojina, mi je naprosto nepodnošljivo. Čast svim mačkoljupcima, ali ja definitivno nisam ljubitelj mačaka.

Kod pasa me uvijek fascinirala njihova privrženost gospodaru. Često glupa privrženost koju su pojedini peseki platili glavom. Pse bih podijelio na opasne i neopasne, ružne i lijepe, male i velike.

Opasne nije dobro imati. Velika je to odgovornost. Ružni psi mi također nisu pri srcu. Jedan od ružnijih pasa mi je, Bog neka mi prosti, a i mjuzaši koji ih vole, upravo Hrvatski ovčar. Nesumnjivo je opasan i grize, ima vučji hod i onu neku ružnu crnu boju. Kad ga vidim, mrak mi padne na oči. Kao da vidim samog nečastivog pred sobom!  :lol: Od svih onih žutih retrivera, šarenih pudlica, bernardinaca, vučjaka i sl. mi imamo tog crnog, opasnog nečastivog psa. Uvijek sam se pitao: što smo mi pobogu skrivili dragom Bogu da nas je dopao tako ružan pas?

Ali nije naš pas najružniji. Ima ih i ružnijih. Ali se svi narodi nekako izvuku i imaju više pasmina, a mi eto, koliko je meni poznato, imamo samo tu jednu, Bože mi prosti, vražju pasminu.

Teško je u ovim recesijskim vremenima imati opasnog psa. Em, morate biti karakterno snažan gospodar, fizički snažan i jak i pokazati mu pokatkad tko je gazda. S obzirom da na skoro sve postavljene zahtjeve mogu odgovoriti niječno, za mene takav pas definitivno nije. A ne bih ga s obzirom na krizu mogao ni hraniti.

Dakle, ostaje mi neka manja, simpatična, neopasna pasmina. Sve sam te pasmine s predznakom mini istražio i došao do zaključka da je u mom slučaju idealan pas yorkshire terrier:

Psi yorkiji su nesumnjivo lijepi psići. Narastu do dvije kile. Ono što ih razlikuje od drugih pasa je svojstvo dlake koja je slična ljudskoj. Dakle nema dlaka po stanu. Lako ih je hraniti. Svojim lavežom jasno upozoravaju da je nepoznata osoba blizu ulaznih vrata. Mana im je, kažu oni koji ih imaju, da su neurotični.

A meni svojstvo neurotičnosti kod ljudi nikada nije izgledalo kao neka posebna mana. S jedne strane imate mirne drage ljude, koji ponekad znadu biti vrlo dosadni. A s druge strane imate pomalo neurotične ljude koji se znadu na vama iskaliti, što ne mora biti po sebi nešto loše. U tom slučaju i vi na njima iskalite svoju neurotičnost! Pa ste jedan-jedan. Ne treba vam nikakav psihijatar. Izliječeni oni, izliječeni vi! I zahvaljujete Bogu da postoje takvi neurotični ljudi.

E tako je i sa psima. Imate npr. nekog labradora koji je nesumnjivo lijep pas. Ali, brate mili, taj samo spava i jede. A zalaje svake prijestupne godine. Lijep, a dosadan.

A naš yorki je razmažen, skače, vrti se, nasmijava vas, laje dok nešto ne dobije, razbija tišinu koju ponekad mrzite. Imate brigu. Sličan je djetetu. Razvijete ljubav.

Imam dijete. Eh, i dijete bi, sunce tatino, htjelo yorkija. Mama bi htjela retrivera. Ali ne, sunce tatino je često sjedilo u tatinu krilu i putem "jubita" gledalo male slatke yorkije. Tatino zlato voli što i tata.

Yorki je mali pas. Ne morate ga nikomu povjeravati kada idete na godišnji. Stavite ga u auto i to je to. Možete ga voditi u shopping centre, u grad, jednom riječju: svugdje.

Ako želite izložbenog psa, onda ćete mu puštati dlaku, a ako ne (što je kod mene slučaj), onda će izgledati kao pas, a ne kao neka naperlitana pudla. Inače, yorkiji ne spadaju u porodicu pudli, već terriera.

Dosta sam čitao o yorkijima i svi koji ih imaju su veliki zaljubljenici te pasmine i nisu ostali na jednom psu. Internet je prepun foruma u kojima se može čitati o tim preslatkim stvorenjima.Jedina mana im je što su skupi i spadaju u skuplje pasmine pasa.

Na kraju, vele oni koji ga imaju da je yorkshire terrier pas vrlo lojalan svomu gospodaru i da u obitelji nepogrešivo prepoznaje tko je gazda, te da je tom članu najodaniji. S obzirom da ja više nisam siguran tko u mom domu drži uzde: je li ja, ili žena ili kćerkica, odlučio sam to na lukav način provjeriti. I to je jedan od glavnih razloga zašto želim nabaviti malog yorkshire terriera.

Ljubitelji tanga moći će uživati u sjajnim izvedbama argetinske pjevačice Mayte Caparros u ponedjeljak, 19. srpnja 2010. u 21 sat na Sceni Gradec.

Dan kasnije u Atriju Galerije Klovićevi dvori slijedi koncert klasične glazbe uz odlične hrvatske glazbenice, Sidoniju Lebar, Jadranku Gašparović i Katarinu Krpan.

U srijedu, 21. srpnja 2010. započinje 44. međunarodna smotra folklora koja, nakon što je na svjetsku listu nematerijalne kulturne baštine uvršteno sedam kulturnih dobara s područja Hrvatske, želi široj javnosti na svoj način i u skladu sa svojim mogućnostima predstaviti UNESCO-ve svjetski proširene aktivnosti zaštite nematerijalne kulturne baštine u kojima sudjeluje i Hrvatska. Smotra traje do nedjelje, 25. srpnja 2010. a detaljnije informacije potražite na www.msf.hr.

19. 07. | ponedjeljak | Scena Gradec

MAYTE CAPARRÓS, vokal, Argentina

GUSTAVO CASSISSI, Španjolska gitara

LIONEL MORTOLA, kontrabas, bandoneon

Noche del tango

Sredinom devetnaestog stoljeća susretom mnogih kultura nastao je novi glazbeni izričaj – tango – koji je ubrzo osvojio taverne argentinskih gradova, a potom i plesne dvorane od Europe do Sjeverne Amerike. Tuga i radost, čežnja i ushićenost, mladost i oproštaj od nje…, samo su neki od osjećaja koje dočarava izvedba sjajne argentinske glazbenice Mayte Caparrós. Mayte održava brojne koncerte po Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Argentini, snima nosače zvuka i česta je gošća radijskih i televizijskih postaja. Posljednjih godina živi u Barceloni gdje se bavi i pedagoškim radom.

20. 07. | utorak | Atrij Galerije Klovićevi dvori

SIDONIJA LEBAR, violina

JADRANKA GAŠPAROVIĆ, violončelo

KATARINA KRPAN, glasovir

F. Chopin

Koncertom komorne glazbe s djelima F. Chopina predstavit će se sjajne mlade glazbenice: violinistica Sidonija Lebar, violončelistica Jadranka Gašparović te pijanistica Katarina Krpan. Sve tri su dobitnice niza domaćih i inozemnih nagrada, surađuju s brojnim domaćim i inozemnim orkestrima te komornim ansamblima, umjetnicima i dirigentima. Od 2002. Sidonija Lebar koncertna je majstorica Zagrebačke filharmonije te 1. violina Gudačkog kvarteta Rucner. Jadranka Gašparović solo je violončelistica Flamanske opere u Antwerpenu i vođa ansambla violončela Octocelli. Katarina Krpan docentica je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

21. – 25. 07.

44. Međunarodna smotra folklora (www.msf.hr)

Informacije: Koncertna direkcija Zagreb Kneza Mislava 18, HR – 10000 ZAGREB tel: +385 1 4501 200, 4501 208 e-mail: info@kdz.hr web: www.kdz.hr

Cijene ulaznica: 100,00 kn | Scena Gradec 19. 07. | Scena Gradec | Mayte Caparrós 26. 07. | Scena Gradec | Natali Dizdar 29. 07. | Scena Gradec | Mungo Jerry

                                50,00 kn 20. 07. | Atrij Galerije Klovićevi dvori| S. Lebar, J. Gašparović, K. Krpan 27. 07. | Scena Gradec | Hanggai 28. 07. | Scena Gradec | Tamara Obrovac...

Za pretplatnike sezone 2010./11. Koncertne direkcije Zagreb, umirovljenike, invalide, učenike, studente, vojnike i grupe od 10 i više osoba na cijenu ulaznice odobrava se popust od 20%.

Onda se ohrabrila i došla do njegove zgrade, pozvala lift pa pobjegla...
Nakon šta se taj lik oženio, dobio djecu, razveo, dobio unuke i preminuo sretan u dubokoj starosti, File se upisala na tečaj: "Upoznajte muškića dok ima mišića!"

Tamo su je savjetovali između ostaloga da se treba upisati u planinarsko društvo jer je najlakše lika upoznat negdje di se ljudi spontano upoznavaju. Tu je kvalitetno postignut privid da su došli radi sličnih interesa a koji nisu reproduktivne prirode. Naučila je i da nije dobro izlazit u disko jer tamo svi znaju da si došla tražit sexa na brzinu.
Osim toga naveli su joj još par valjanih razloga:
- Konkurencija za planinare ni izbliza nije krvoločna kao za nogometaše primjerice
- Planinari vole popit pa su im žene privlačnije negomuškićima koji ne piju, nogometašima primjerice
-U planini ima više uzbrdica nego nizbrdica pa će usput i lakše otopit salo sa guzice.

Jedini je problem bio što se Filomena nije mogla penjat uzbrdo. Ali je naučila absajlat, a to znači spuštat se na konopu. Na tipa se nije spotaknula.

Rekli su joj da se ne obeshrabruje jer da ljubav ne pada na silu nego se spotiče slučajno. I da ne treba ciljano i planirano tražit momka nego neka samo ide u spizu i platit račune, pa kad naleti, naleti.
Tako je došlo i internet bankarstvo i dostava spize na kućnu adresu pa File više nije tribala izlazit. A računala je ako ljubav ne smiš tražit onda je bolje stat doma.

Jednoga dana je čitavo svoje sexi donje rublje koje je čuvala godinama za posebne prilike odlučila oprat da se ne raspadne. I taman dok je stavljala mudantine na tiramol, jedne crne mudante su pale na balkon od susjeda. Bilo joj je jako neugodno otići ga pitat da joj da mudante pa se poslužila naučenim znanjem iz planinarske škole. Uzela je svoju penjačku opremu i absajlala je par katova niže. Uto je srela jednog fasadera koji se također klatio na konopu. On je bio brži i pružio joj je mudante uz široki osmjeh. Ona mu je smješak uzvratila.
To je sudbina, to je ljubav.
Spotaknula se momentalno.

U slijedećem nastavku o tome zašto je ova priča potencijalno štetna te kako ovladati umijećem komuniciranja na Iskrici.

Neznam kako al evo u pola 1 sam se naša pred tevejcem i poče BEJVOČ. Mislio sam da je arhiva od NOVE TV izgorila, bar taj dio gdje drže epizode BEJVOČA al eto, čim gledam, znači da nije. Serija je vrlo interesantna i poučna. Uvod je najinteresantniji. Već u samom početku paradira najmanje 200 žena ka da je vojna prada u Sjevernoj Koreji. Čak imaju pravilnu formaciju. Od njih 200 samo 1 nema sisu 5-icu, a i to im se vjerojatno omaklo jer da je režiser to primjetio, istu bi odma diskvalificirao ka ben Džonsona sa Olimpijade ono kad je trča nadrogiran.

Dakle početak je takav da 200 žena sa sisama 5-icama nekud trči. Kud one trče to sam Bog zna. Dok one trčedu onaj MIČ BJUKENN, onaj što je šef sviju spasilaca na zemaljskoj kugli uključujući susjedne planete Veneru i Mars, stoji naslonjen o neku metalnu orgradu i ka sa dvogledom gleda prema moru. Ka, njega ne zanima 200 polugolih žena neg' je on savjestan i gleda dal' se ko utaplja.

Onda ovih 200 protrči kraj njega. Pa se okrenu pa opet trče al' sad u kontra smjeru. Al'  MIČ!? - Mič njih ne jebe pet posto. Onda se u tom uvodu režiser fokusira na samo 1 od tih 200 koja se vrpolji, mazi sama sebe, dira se svuda, i sve to na plaži. Ne znam koji je smisao takvog uvoda, al' oku paše.

U tom uvodu svira i neka pjesma koja bi se mogla svrstat u MELODIJE SANSKO UNSKOG KANTONA 1997. O onom žutom đipu kojeg voze pripadnici spasilačke službe i koji se u svakom uvodu vozi u rikverc, neću ni govorit. Ka da mu krepala 1. brzina pa nemere napred. Kad je taj uvod već prošao onda počinje serija.

Stara mi taman ispekla 3 jaja na oko, reko idem baš da vidim što slijedi u seriji. Ama taman što sam kruvom probio ono žumanjce, etot utaplja se jedan pičokander. Doduše ja sam mislio da je jedan al' kako mi jedno oko na jajima a drugo na televiziji, nisam skužio da su u pitanju 2 pičokandera. Ono što je fascinantno je to da se uvijek i samo uvijek utapljaju žene. Bar u toj seriji. Drugo što je interesantno je da se uvijek utapljaju 15 metara od obale.

Konkretno dok su se te dve utapljale, drugih 198 žena je stajalo sa strane i doslovce vrištalo i zapomagalo. Ja taman načeo ono drugo jaje na oko. Reko sad će doći Mič Bjukenn jebat će vam majku. Vrišti njih 198 odma tik do mora a Mič izlazi iz one žute veš mašine na kotačima, stavlja na sebe onako mrtav ladan ono crveno govno što ga zovu plutača, i dolazi do ovih 198 žena.

Joj reko sad kad im reče "De umuknite pička vam materna" . Ja ono treće jaje načeo, kad ovi Mič Bjukenn pita njih da "Đe su ove što se utapljaju!?". Ja gledam i ne vjerujem. Ove se utapljaju toliko blizu da ga zašpricaše po jajima. Ovih 198 vrište i panično prstima pokazuju negdje na pučinu ka da se ove 2 utapljaju 94 nautičke milje dalje a ne 15 metara. Pojede ja sva jaja na oko. Reko "Moj Mič tis glup ka top!". Kako sam ja to pomislio eto njega baci se umore i pliva, pliva, pliva on, nikad kraja...Mater mi već parizera donijela na tacni da malo zamezim nakon jaja, a ovaj još pliva.

Stade stara sa onim parizerom, pogleda tevejac, veli "'El to Mič?" Reko stara je, to je Mič. Veli moja mati  "  'El se opet neko utaplja?" Reko "Jok mati, voli čovjek plivat pa pliva iz dosade. Pa normalno da se utaplja. Pa 'el mu vidiš plutaču iza prkna!?"

Veli stara "Aaa nisam vid'la. Ode ja kod Nade na kavu!". Ode stara, ja već krkno pola parizera, ovaj još pliva. Došlo mu i pojačanje. Sad njih troje pliva. Ama nikad kraja. Ma reko pičkat materna oš više doplivat. Bogme ka da me je čuo.

Eto njega, primi onog pičokandera i to doslovce za sisu. O reko kakvo je to spašavanje krava te ubola? Jesil'  ti tolko pliva da je pomuzeš ili da je spasiš?. Vuče on nju, reko krušnu ti mrvu , pa njoj je bolje bilo dok se utapljala neg kad je ova mrcna došla do nje. Izvuče on nju van ka svinjsku polovicu iz hladnjače.

Puče sa njom o onaj pijesak na plaži. Pade žena ka Čaušesku na streljanju 91-e. Kako je on nju puka o pod tako se onih 198 žena nasralo oko njega. Što je poslije bilo to sam Bog zna. El ona jadna živa? El on nju spasio? El on nju ubio? Ja to neću nikad saznat jer je režiser prebacio scenu na neka 2 krasotića koja svojim mišićima mame ženke. Onda sam oša na wc i više se nisam vratio.

Preuzeto sa bloga Bloger Krule, uz dozvolu autora

Festival je pokrenut primarno "prijateljskim" (naspram "poslovnim") angažmanom, motiviran entuzijazmom, s programom tijekom 2 dana vikenda na 2 (band & sound system) pozornice, dok danas donosi neprekidni program u trajanju od 4 dana na 5 pozornica, na kojem kroz dane održavanja prisustvuje nekoliko tisuća posjetitelja, koji su očigledno prepoznali i koji poštuju takav predani rad i kontinuirani angažman.

U situacijama gdje se svakakvi događaji nazivaju “festivalima”, pojavljujući se kao gljive poslije kiše, Seasplash festival ponosno ističe da je u rukama ljudi koji se više od 18 godina u kontinuitetu bave ne samo organizacijom sličnih događanja, već to iskustvo dodatno utvrđuju nastupajući kao izvođači (ili barem posjetitelji) na mnogima od njih, doživljavajući ih kroz raznolike i različite profile i sadržaje, i to u širem zemljopisnom okruženju.

Na taj način svim prisutnima (čitaj; izvođačima, publici, a na kraju i sebi samima) omogućavaju adekvatnu festivalsku atmosferu.

SEASPLASH festival pokrenula je punkrock generacija s početka 90-ih, koja je uvijek poštivala, a na kraju i zavoljela unutar festivalskog programa predstavljene stilove, bilo da se radi o tradicionalnim (roots, dub, reggae, ska, rocksteady, itd.), ili modernijim stilovima iz elektronske ere (jungle, drum’n’bass, hip-hop, breakbeat, dubstep, itd.).

Tako i ove godine možete prisustvovati nastupima relevantnih predstavnika raznih stilova, iz samog vrha svjetske produkcije;
Lutan Fyah (direktno s Jamajke, jedan od trenutnih reggae superzvijezda, s pratećim bendom), High Tone (jedan od najprogresivnijih francuskih i europskih dub bendova uopće), Iration Steppas, Channel One Sound System, Weeding Dub, Exodus (bastioni engleske, francuske, tj. svjetske dub & sound system kulture), Gentlemans Dub Club (mladi i jedan od najperspektivnijih dub bendova), Smith & Mighty (kultni engleski drum'n'bass dvojac), RSD (solo dubstep projekt Roba Smitha aka RSD iz Bristola, aktivnog na sceni preko 30 godina), Elvis Jackson (iz Slovenije, jedan od najuspješnijih bendova iz regije posljednjih godina)..., a Seasplash festival je posebno ponosan što između ostalih, nakon 7 godina održavanja, ima mogućnost ugostiti plejadu domaćih izvođača, na sceni koja se razvija i rapidno raste, od već scenski dokazanih (ST!llness, Kandžija, Postolar Tripper), do onih čije vrijeme tek nadolazi (Las Balkanieras, Bamwise, Beetan Tone…), kao i čitav niz inozemnih i domaćih DJ nastupa. Festival tako i nadalje zadržava i razvija svoj međunarodni karakter.

Zbog višegodišnje organizacije, Seasplash festival se danas smatra neizostavnim dijelom kulturnog identiteta grada Pule koji ga, kao i pripadajuća Turistička zajednica, podržava.

Svojim razvojem i konstantnim angažmanom, Seasplash je u međuvremenu postao “event brand”, aktivan tijekom čitave kalendarske godine, uz ljetni Seasplash festival kao vrhunac, organizirajući i zimski Wintersplash festival u Zagrebu, mnogo klupskih evenata i mini turneja na mjesečnoj razini, te niz promotivnih događanja u mjesecima neposredno pred, kao i nakon završetka ljetnog festivala.

Novost u nadolazećoj ljetnoj sezoni je program u organizaciji Seasplash kolektiva (Seasplash Summer Program), koji će se od početka lipnja do polovice rujna odvijati na lokaciji Fort Punta Christo u Štinjanu, nekoliko kilometara od grada Pule, i koji će dodatno uključivati mnogo različitih gostovanja i kulturnih programa, gdje se Seasplash festival vraća svojim korijenima, i jednoj od najljepših i najatraktivnijih lokacija koja je festival ugostila u prve dvije godine njegova održavanja (2003., 2004.).
Za kraj i kao vrhunac sezone, ističemo ugošćivanje Outlook festivala, najvećeg svjetskog dub/step & sound system festivala (2. - 5.9.2010., www.outlookfestival.com)

U slučaju da vam je dosta loše organiziranih i dosadnih, ili većih sponzoriranih “festivalskih” događanja na kojima se osjećate kao da kupujete artikle u supermarketu, pozivamo vas da dopustite da vas zapljusne tsunami pozitivnih vibracija, i da prisustvujete jednom od festivala koji nije nastao preko noći, i koji festivalsku atmosferu održava i njeguje tijekom čitava njegova trajanja. 

Radi se, doduše, o privremenim rezultatima prikupljanja potpisa, koje je trajalo posljednja dva tjedna.

'Ovo je blagdan hrvatske demokracije! Građani su poslali jasnu poruku da su nezadovoljni. Nad ovolikim brojem treba se zamisliti svaka vlast', rekao je Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih sindikata Hrvatske.

Mladen Novosel, v. d. predsjednika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, istaknuo je kako su svojim odazivom na sindikalnu akciju građani poručili da ne žele živjeti kao dosad, da žele živjeti bolje.

'Ovo je pobjeda građana, iako će prava pobjeda biti tek kada dođemo do Zakona o radu po mjeri radnika i vlast natjeramo na zaokret u načinu vladanja', kazao je Ozren Matijašavić, glavni koordinator sindikalnih akcija.

Čelnik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić smatra da su glavni razlozi ovako impozantnog broja prikupljenih potpisa velika količina nezadovoljstva među stanovništvom načinom na koji vladajući rješavaju probleme i jedinstvo sindikata.

Teško će, smatra Ribić, bilo koja druga udruga ponoviti ovakav rezultat sve dok je na snazi postojeći Zakon o referendumu.

'Mi smo uspjeli jer su građani imali veliku želju izraziti svoje neslaganje s vlašću. To je elementaran osjećaj. Potrebno je mijenjati pravila i omogućiti građanima da se češće izjašnjavaju. Nije demokracija da se jednom u četiri godine izađe na izbore na kojima političari mnogo toga obećavaju, a malo toga i naprave', naglasio je Ribić.

S konačnim brojem potpisa sindikati će izaći u iduću srijedu, 30. lipnja, pri čemu će javnost izvijestiti o daljnjim aktivnostima. Danas nisu željeli izlaziti u javnost s pojedinostima.

Od 1326 gospodarskih subjekata, koliko ih djeluje na području vukovarsko-srijemske županje, osam je velikih poduzeća, a sve ostalo su male i srednje tvrtke, te oko 3 tisuće obrtnika. Rečeno je to, između ostaloga, na sjednici županijske skupštine. Vijećnici su naime razmatrali informaciju o aktivnostima i realizaciji Programa poticanja malog gospodarstva.

Prema riječima resornog pročelnika, Nenada Jerkovića, unazad 10 godina u malo gospodarstvo je ubrizgano oko 700 kredita i po toj osnovi zaposleno je oko 3 tisuće radnika. Inače, županija je potpisala ugovor za razvoj malog i srednjeg poduzetništva s trima bankama. Riječ je o iznimno povoljnom kreditu, s kamatnom stopom od 3,20 do 4,50%.

Sve tri tvrtke koje će proizvoditi za šećerane u vlasništvu Vira članice su Todorićevog koncerna Agrokor. Ukupno će se šećernom repom, za potrebe ovih šećerana, zasijati 3970 hektara, od čega 2100 u Belju, tisuću u Vupiku i 870 hektara u PIK-u Vinkovci . Predsjednik Uprave Belja Goran Pajnić rekao je kako se vrijednost danas potpisanog ugovora procjenjuje na više od 80 milijuna kuna. Dodao je kako je Belje prošle godine na površini od 1500 hektara za šećeranu Viro proizvelo 116.300 tona šećerne repe.

Napomenuo je kako se potpisivanjem ugovora želi pokazati kako i u teškim trenutcima za poljoprivredu može postojati konkurentna proizvodnja te dati potpora hrvatskoj prehrambeno-prerađivačkoj industriji finaliziranjem proizvoda domaćeg ratarstva u njihovim kapacitetima.

Predsjednik Uprave šećerane Viro Željko Zadro rekao je kako se ove godine u županjskoj i virovitičkoj šećerani planira sjetva 24.000 hektara šećerne repe, a očekuje se ukupna proizvodnja od oko 160.000 tona šećera. Ocijenio je kako su šećer i duhan jedine dvije kulture u kojima se hrvatska proizvodnja uklapa u europske statistike.

Na novinarski upit znači li da s osječkom šećeranom Kandit premijer uopće nisu vođeni pregovori, ili su vođeni ali nisu uspješno okončani, Pajnić je odgovorio kako tvrtka prati razvoj događanja oko osječke šećerane te “da su u pregovorima”, o čemu će se odlučiti u idućem razdoblju.

Potvrdio je da je Belje prethodnih godina surađivalo s osječkom šećeranom, ali u manjem obimu nego s virovitičkom i županjskom.

Natjecanje gastro održava se od 1980. godine, a sudjeluju učenici ugostiteljsko-turističkih škola iz cijele Hrvatske i iz inozemstva. Na ovogodišnji Gastro došla i škola iz Wellesa. Prije dolaska na ovo natjecanje, učenici su morali proći školske i regionalne kvalifikacije. 

Osnovna škola Nikole Tesle u vinkovačkom prigradskom naselju Mirkovcima može se pohvaliti da svake godine ima sve više prvašića, ali tu nastaje i problem jer u postojećoj zgradi nema dovoljno prostora.

Nema mjesta za 43 đaka

Trenutačno škola ima 236 učenika raspoređenih u 17 razreda, iz nje će na kraju školske godine izaći 20 osmaša, ali će u rujnu ući 46 prvašića pa valja oformiti tri nova razreda jer ovdje gotovo polovica učenika pohađa nastavu prema srpskom programu.

– Imamo projekt za novu školu kroz program CEB VII Europske unije, ali se on realizira tek od sljedeće godine pa do tada moramo naći prostor za nove razrede. S Gradom smo se dogovarali o tomu da se adaptira potkrovlje zgrade i urede dvije ili tri prostorije, ali rečeno nam je da nema novca pa predlažu potkrovlje Mjesnog odbora ili putovanje u pet kilometara udaljenu školu u Vinkovcima. Već sad je problem s prostorom jer imamo i predškolu za buduće prvašiće, koji dolaze triput na tjedan poslije 17 sati jer drugačije nismo mogli organizirati – kaže ravnatelj Anto Vidović i dodaje kako su roditelji ogorčeni već pri samom spomenu da bi prvašići morali putovati u Vinkovce. Pita se i tko će to odrediti koje će dijete putovati, a koje će ići u školu u Mirkovcima.

– Moje dijete sigurno neće ići u Vinkovce jer da smo to htjeli, ne bismo se doselili u Mirkovce. Grad mora znati da ovdje ima puno branitelja kojima je država pomogla pri kupnji kuća i naša djeca imaju pravo ići u školu koja im nije pet kilometara udaljena od kuća. Grad kaže da nema novca, a ako za djecu nema, za što ima – ogorčen je Anto Jakovljević, roditelj dvoje djece u mirkovačkoj školi i vijećnik Gradskog vijeća, gdje je već nekoliko puta pokretao to pitanje.

Smatra da je najbolje rješenje adaptacija potkrovlja, a smještaj u potkrovlju Mjesnog odbora ili putovanje u Vinkovce roditelji sigurno ne bi prihvatili.

VINKOVCI - Tridesetak članova vinkovačkih i osječkih udruga za zaštitu životinja danas je središtu vinkovačkog prigradskog naselja Mirkovci prosvjedovalo zbog najave mjesnog lovačkog društva "Jelen" da će svake nedjelje u ožujku ubijati životinje koje zateknu u lovištu.

 - Ovim prosvjedima koje ćemo provoditi svake nedjelje u ovom mjesecu, želimo spriječiti ubijanje napuštenih životinja i inicirati izmjenu zakona koji omogućava lovcima da neke životinje proglase štetočinama i time dobijaju pravo da ih ubijaju. Prošle nedjelje smo to uspjeli, valjda ćemo i ove - kaže Vlatka Tuček, tajnica vinkovačke udruge Prijatelji životinja dr Ivan Rostaš, organizator prosvjeda dodajući da prosvjednici i drugi građani mogu potpisati peticiju kojom traže hitnu reformu veterinarske inspekcije i veću zaštitu životinja kako bi se onemogućilo bilo kome ubijanje životinja.

Ujedno se zalažu za otvaranje azila za napuštene životinje kojega u Vinkovcima nema, a prema procjeni Prijatelja životinja u Vukovarsko-srijemskoj županiji je možda i 2000 napuštenih životonja i pasa lutalica. Prosvjednici su se nakon zadržavanja ispred zgrade mjesnog odbora Mirkovci uputili do zgrade gdje je uprava Lovačkog društva i na zid postavili svoje transparente kojima upozoravaju na potrebu zaštite životinja i uskraćivanja prava lovcima da proglašavaju neke životinje štetočinama koje je dozvoljeno ubijati. Zanimljivo je da Lovačko društvo "Jelen" koje je pokrenulo "akciju" ubijanja napuštenih životinja nije registrirano u županijskom Lovačkom savezu.

Točno je da nismo učlanjeni u Lovački savez Vukovarsko-srijemske županije, ali imamo dozvole za lov nacionalnog saveza. Problem je kod nas što su većina članova lovci postali za rata i u vrijeme "krajine" pa bi lovačke dozvole morali konvalidirati, a to košta oko 1 600 kuna i naši ljudi nemaju taj novac - opravdava se predsjednik "Jelena" Đorđe Šimić, a tajnik Lovačkog saveza Marko Babić kaže da većina lovačkih društava iz sela s većinskim srpskim stanovništvom nije član Saveza iz samo njima znanih razloga, ali zadnjih godina i oni pristupaju pa je danas 4-5 društava iz takvih sela članice Saveza.

Na konferenciji za novinare vinkovački gradonačelnik Mladen Karlić podsjetio je da je grad do ove školske godine financirao troškove gradskog i izvangradskog prijevoza za sve razrede osnovne i prva dva razreda srednje škole dok je za treći i četvrti razred to činilo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva.

‘Kako ministarstvo to više nije u mogućnosti činiti, grad će, uz učenike osnovnih i prva dva razreda srednje škole, preuzeti na sebe obvezu financiranja troškova prijevoza učenika i trećih i četvrtih razreda’, kazao je Karlić dodajući kako će za tu namjenu bit potrebno osigurati u gradskom proračunu oko 1,5 milijuna kuna.

Novac će se osigurati kroz rebalans ovogodišnjeg proračuna dok će se za 2010. godinu ‘ugradit’ u proračun za tu godinu, kazao je dodajući kako će gradske vlasti i sufinancirati s 500 kuna po učeniku osnovnih škola nabavku školskih knjiga za socijalno ugrožene obitelji.

Pravo na pomoć imat će sve dvočlane obitelji koje imaju ukupan prihod manji od 2.500, tročlane 3.500, četveročlane 5.000 kuna te ostale petero i višečlane socijalno ugrožene obitelji, naveo kazavši kako će grad za tu namjenu u proračunu izdvojiti 500.000 kuna.

U gradu računaju kako bi pravo na tu subvenciju moglo koristit oko 1.000 od ukupno 3.500 vinkovačkih osnovnoškolaca. Prema gradonačelnikovim riječima, odluke o besplatnom prijevozu učenika te sufinanciranju školskih udžbenika trebalo bi, početkom listopada, potvrditi Gradsko vijeće.

TRADICIJA IGRANJA KOŠARKE DUGA 45 GODINA

Košarka se organizirano u Vinkovcima igra od 8. listopada 1963. godine kada je osnovan KK Vinkovci. Od tih dana prapočetka vinkovačke košarke prošlo je više od 45 godina. U tih četrdeset pet godina klub je u nekoliko navrata mijenjao ime – Vinkovci, Dinamo, Telecomp, a danas egzistira pod prvotnim imenom KK Vinkovci.

Skromni klub iz slavonske ravnice vinuo se u prvoligaške visine gdje je nekoliko sezona (od 1995. do 1999. godine) igrao zapaženu ulogu te se okušao i u europskoj konkurenciji. U sezoni 1996. klub se natjecao u Kupu Korać i ušao u poluzavršnicu tog natjecanja. U tim zlatnim košarkaškim vremenima vinkovačka publika imala je prigode u košarkaškom domu «Lenije» gledati vrhunske europske ekipe poput španjolske ekipe Tau Ceramica.

Kroz klub je prošla plejada igračica i igrača, danas akademika, istaknutih privrednika i intelektualaca, a nadasve dobrih i poštenih ljudi koji su našli svoje mjesto u društvu. Najpoznatiji igrači koji su prve svoje košarkaške korake započeli u Vinkovcima su još uvijek aktivni Mario Kasun, Nino Primorac te Ivan Papac kao i bivši internacionalac a sadašnji trener Sanjin Kalaica. Klub je dao i nekoliko istaknutih košarkaških trenera te športskih djelatnika.

KK Vinkovci danas, to je stabilan hrvatski košarkaški A-2 ligaš sa prepoznatljivom fizionomijom i mjestom u hrvatskoj košarci. Klub ima formiranu školu košarke u kojoj djevojčice i dječaci uče prve košarkaške korake. Mlađi kadeti i kadeti igraju zapaženu ulogu u slavonskim košarkaškim ligama, a juniori i u hrvatskim košarkaškim okvirima.

Seniori se natječu u A-2 košarkaškoj ligi Hrvatske sa realnim ambicijama u borbi za gornji dom natjecanja u sezoni 2009./2010. od sezone 2008/2009. u B-1 konkurenciji natječu se i košarkašice jer je, nakon nekoliko godina pauze, ponovo revitalizirana ženska košarkaška ekipa. Klub ima ambiciozni management kojemu je osnovni cilj proširivanje košarkaške baze, popularizacija košarke kod mladeži te, kroz organizirano bavljenje košarkom, otrgnuti mlade pogubnim utjecajima ulice i kafića i pošasti droge.

Tijekom proteklih više od 45 vinkovačkih godina košarka nije bila samo disciplina, natjecanjr i postizanje rezultata u borbi za što bolji plasman na ljestvici. Košarka je način života, odgoja, obrazovanja i odrastanja, usmjeravanje volje na ostvarivanje športskih ciljeva i put u zdravo društvo.

Košarka u Vinkovcima prošla je svoj put dug više od 45 godina. Od zemljanih terena stigla je do modernog zdanja Košarkaškog doma “Lenije”. Kroz dugih 45 godina egzistencije u vinkovačkom, slavonskom i hrvatskom športu dokazala je svoju vitalnost, vrijednost i važnost.

Neopterećeni tim podatkom, prvašići su danas, još uvijek sneni i čvrsto držeći roditelje za ruku, pristizali u školu. Učiteljice su ih dočekale i uputile u učionicu, koja će od sada biti njihov drugi dom.... 

A kako bi što lakše prošli razdoblje prilagodbe i upoznali se s opasnostima u prometu, na svim frekventnijim pješačkim prijelazima policija je osigurala posebnu prometnu školsku patrolu, te još jednom upozoravaju vozače na oprez kada se voze u blizini škola. Za sada, ostaje jedino problem udžbenika, jer nekolicina njih još uvijek nema iz cega uciti.

Na natjecanje se prijavilo 12 ekipa iz Hrvatske i inozemstva, a jutros je svih 12 ekipa nakon izvlačenja startalo u 10 sati sa ribolovom, kako kaže Vrhovni sudac Šimunović.

Organizator je Orban d.o.o. – Carp shop orban Vinkovci i doznajemo da su sretni odazivom natjecatelja i posjetitelja kojih je svake godine sve više. Natjecanje će trajati do nedjelje 20.09.2009. kada će u 12 sati biti zbrajanje rezultata i dodjela nagrada. Svim natjecateljima želimo „BISTRO“ i da ovo oblačno vrijeme ne donese i kišu.

Da bi paukom “pokupljeni” automobil vozač dobio nazad, morat će najprije izdvojiti 300 kn. Ako dođu prije nego automobil bude odvezen, platiti će 150 kn. Tome se dodaje i kazna prometne policije koja ovisi o vrsti prekršaja u parkiranju, a može iznositi do 500 kn, za primjerice nepropisno parkiranje na mjestu za invalide.